A ća da ti rečen......

09. listopada 2011. - 09. listopada 2012.

- A ća je? Ća si blenula?
- Nisan....ma jesan....ma jesi li to zbilja ti?
 - A bogati, da ko bi drugi bija!
- Dobro, samo pitan...a e....malo se pogubila...
- Ti se pogubila?! Ajme! Hahahaha.....Ajde, ne zajebaji, vengo lipo mi ode sve sinjaj ća je novega na tem svitu!!
- A.....idu dani, znaš....i nije isto ka lani, ovaj....eto piše se, objavljuje....meni baš ne ide pisanje...ma ide nekad, ali to spreman u škafetin....
- A što u škafetin? Ko to more vidit?
. Niko, zato i spreman...
- Opet me idiš!
- Ma znaš mene: mučin, čuvan, a onda plesnen sve napisano na neku stanicu!
-  Znan, znan, tega se i bojin! Hahahaha....A....zajebaješ li još s onin svojin kreacijama? Smin li pogađat ko je uvik na udaru...hahahaha
 - Eeee, trudin se svin silama ovozemaljskim....ehehehehe...ma  ne tribaš ni pogađat..... Čekaj! Što ti mene stalno zapitkuješ?! Pusti da i ja koju rečen!
 - Evo puštan te!
 - Reci ti meni špijaš li ti nas ka i uvik? Čitaš li sve naše beside? Jesi li se dobro smistija? Ko te  ljuti a ko ne ljuti?
- A ća da ti rečen.....kad i nako sve znaš....
- Sad si mi reka sve i ništa....
- A ća bi ti tila, an? Kurjožasto žensko! Hahahahaha....
- Vrag si bija i osta!
- Jesan, i neka san!
- Takvog te i pamtin!
- E, to san i tija! Pamti me kakav san bija...... Vidiš li ona vrata doli?
- Vidin.....i ako me sićanje ne vara....
- Ne vara te! Kad ti dopizde sve te zemaljske munještine i kad misliš da je vrime poć, e, tamo, na ota velika vrata skupa ćem proć!
- Je, znan,.....jer si i obeća da ćeš nas svih čekat.....

                                                               









                                        ...............................................................................................

I ROĐENDANA OVOG

Čestitku pišem

smirenih misli,

smirena duha

 slovom svakim dišem

sigurne ruke,

oka ne baš suha.

Rođendan Ti slavit

hoću, za sva vremena,

u znak hvale,

za dobra vremena,

za ono što si dao,

makar te više nema.

                      

Vjerujući u uskrsnuće

     Eto, jučer smo opet slavili Kristovo uskrsnuće....misleći pri tom na količinu što originalnije obojanih jaja, na uređivanje trpeze, kome smo čestitali a kome propustili poslati čestitku...više nego na sam pojam uskrsnuća, na vjeru i nadu u novi, bolji život.... tako to biva...
     Mene, ipak,  drži misao da uskrsnuće doista postoji.....ako ne jučer, jer je jučer sam Isus uskrsnuo, a on ima prednost, eto, ja bih da uskrsneš danas..ne 08., nego 09.....datuma kojeg , u pravilu, svakog mjeseca mislim da sam nešto propustila napraviti, a nikako se sjetiti što bi to bilo.... Zapravo, ne prihvaćam još to što je bilo, zato taj 9. ne priznajem da postoji.
     I sad, kad sam to sve razjasnila, rasčlanila, lijepo bi bilo da uskrsneš, namiješ me svojim kontreštavanjem s Bogom i svim svecima, opišeš kako provodite dane, osobite nedjelje.....koga promatrate ili pratite, igrate briškulu da prođe vrijeme ili virite u naše vječno otvorene stranice na netu.
    Uskrsneš li danas, već će sutra biti lakše misliti da si tu negdje, da čitaš, smiješ se mojim švrljotinama, jedino što ne komentiraš (a bilo bi toga za komentirat, da bilo.....), i sve bi dobilo drugačiji smisao.
     Preostaje mi vjerovati i nadati se da hoćeš i da ću Te prepoznati i u najmanjem znaku...a do tada ću pisati, objavljivati kao što ću i ovaj post sada.....i daj pusti mi miša da objavim post!

Da ne izostane i moja čestitka....

http://www.faceinhole.com/show.asp?id=cee57dc47d242c31c

TIŠINA

 Volim tišinu.

 Svuda oko sebe, tišinu u duši,

 i izvan nje.

 Kad se čini da se sve ruši,

 i nastane buka teških riječi,

 utonem u tišinu svoju,

 tišinu koja sve liječi.

 U plaštu njenom što me

pokri sve do brade*

 kutrim, virim, strepim,

 samo da nitko za tišinu

 moju ne saznade.

Moja razmišljanja......

NEVISTA

Već po rođenju mome

obukoše mi bilo ruho

i ono sa mnom stasa,

odlučiše sve po svome,

bez ijednog puštenog glasa.

I sad vučem halju bilu

tešku od muke, jada

velom pokrivenog lica

ka' i svaka mlada.

Vinčana za Život,

više u zlu nego dobru,

gazim stubama sudbe

i sve sam bliže svome odru.

I opet ćemo!

Pod istim naslovom prenosim s jedne svoje stranice post...

http://lorazd.wordpress.com/2011/01/06/i-opet-cemo/