nedjelja, 1. studenoga 2009.

Neću politiku!


Kud god okreneš, prati te u stopu! Gora je od sjene, napasna kao uš na katranu!

Odeš li u trgovinu samo po kruh, već slušaš da je nekad bio jeftiniji, tko zna čije žito uvozimo pa nam debelo naplaćuju kroz štrucu kruha...sve je to maslo ovog i onog....uffffff.....koji me vrag natjerao među ove babe u trgovinu!

Uđem li u autobus, nema mjesta gdje se ne klepeće o politici....tko je koga, kome, kad i zašto, tko je krvi, tko nije, što bi trebalo a što ne bi.....

Zapravo, ne postoji ni mjesto ni vrijeme gdje se o toj nesretnoj politici ne govori! Ušuljala se u sve pore ljudskih života, ždere, svrbi gore od najgoreg svraba ...

A meni je nje dosta! Znam, treba se čuti naš glas, ali tko ga uopće sluša?! Pa nas male nitko ništa i ne pita! Toliko uzaludno potrošene energije....a mi i dalje stenjemo, trpimo pod jarmom svih mogućih i nemogućih tereta!

Na kraju, čini se, ipak, da sva istina leži u onom na vrhu!