NEVISTA
Već po rođenju mome
obukoše mi bilo ruho
i ono sa mnom stasa,
odlučiše sve po svome,
bez ijednog puštenog glasa.
I sad vučem halju bilu
tešku od muke, jada
velom pokrivenog lica
ka' i svaka mlada.
Vinčana za Život,
više u zlu nego dobru,
gazim stubama sudbe
i sve sam bliže svome odru.
